U skladu sa novom evropskom regulativom, BP je nadogradio politiku privatnosti i korićenja kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo vam omogućili korišćenje naše online usluge, što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost naših web stranica, prikaz reklamnih sadržaja i ostale funkcionalnosti koje inače ne bismo mogli pružati. Daljim korišćenjem naše web stranice, saglasni ste sa korišćenjem kolačića. Više informacija
Velike digitalne višestrane platforme (MSP) kao što su Amazon, Alibaba i Apple-ov App Store znatno su olakšale prodavcima dolaženje do novih kupaca, ali kako su na taj tačin otkrivene hiljade velikih i malih kompanija, poslovanje na njima nosi značajne rizike i troškove. MSP ponekad koriste zavisnost prodavaca od njih na različite suptilne i ne tako suptilne načine. Oni podižu takse. Menjaju algoritme preporuka kako bi veći akcenat stavili na cenu. Oni zahtevaju da se prodavci oglašavaju kako bi održali vidljivost u rezultatima pretrage. Oni se takmiče protiv prodavaca imitirajući njihove proizvode. Oni nameću ograničenja na cene koje prodavci mogu da postave izvan MSP-a. I menjaju svoja pravila i dizajn na načine koji slabe odnos prodavaca sa svojim kupcima.
Vladajuća pandemija je oštro ukazala na potrebu da kompanije budu prilagodljive, ali čak i pre havarije u 2020. godini, poslovni lideri morali su se suočiti sa više kriza. Problem je u tome što, uprkos energiji koju lideri ulažu u svoj posao, većina pokušaja da se preduzeća učine prilagodljivima rezultiraju neuspehom. Autor predstavlja pristup prilagodljivosti „manje je više“, pri čemu rukovodstvo popušta i daje organizaciji slobodu koja joj je potrebna za efikasan rad. Ideja je da se menadžment treba držati definisanja onoga što želi postići i pustiti organizaciju da se usredsredi na način kojim će to postići. Četiri principa dizajna, inspirisana naučnim konceptom „nastajanja“, mogu pomoći vođama da upišu fleksibilnost u DNK svoje organizacije.
Od stava „Volim da delujem efikasno“ preko „Verujem svojoj intuiciji“ do „Mogu da donesem racionalnu odluku“, postoji čitav niz duboko ukorenjenih i kontraproduktivnih mitova koje govorimo sebi samima o tome kako donosimo odluke. U osnovi ovih mitova su tri uobičajene i popularne zamisli koje nam ne donose ništa dobro: prvo, kao zauzeti ljudi, ne treba da ulažemo vreme u donošenje dobrih odluka. Drugo, mi smo racionalna ljudska bića, sposobna za promišljeno rešavanje teških problema sa visokim ulozima u svojim glavama. Treće, donošenje odluka je lično i ne treba da uključuje bilo koga drugog. Da bi se izbegla pristrasnost, autor preporučuje pravljenje pauze kako biste zastali i bolje sagledali širu sliku.
Previše biznis lidera jednostavno ne rezonuje kroz važne izazove, a to šteti njihovim organizacijama. Dobra vest je da kritičko razmišljanje spada u naučeno ponašanje. Tri su jednostavne stvari koje možete učiniti da biste vežbali kako da postanete efikasniji kritički mislilac: preispitivati pretpostavke, logičko razmišljanje i diverzifikovanje svojih misli i perspektiva. Sve navedeno možda zvuči i previše očigledno, ali razvijanje ove tri ključne navike uma, pomoći će vam da postanete bolji u jasnom i aktivnom rasuđivanju.
Kako se sve više ljudi vakciniše protiv Covid-19, izvršni direktori se suočavaju sa pritiskom donošenja odluke o tome kada će se i kako će se zaposleni vratiti poslu u kancelariji. Donoseći ove odluke, lideri bi trebalo da imaju na umu 6 principa. Među njima je odupiranje nagonu da se odluka donese prerano ili preterano oslanjanje na rezultate anketa zaposlenih kao najvažnijeg izvora podataka.