U skladu sa novom evropskom regulativom, BP je nadogradio politiku privatnosti i korićenja kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bismo vam omogućili korišćenje naše online usluge, što bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost naših web stranica, prikaz reklamnih sadržaja i ostale funkcionalnosti koje inače ne bismo mogli pružati. Daljim korišćenjem naše web stranice, saglasni ste sa korišćenjem kolačića. Više informacija
Generativna veštačka inteligencija može ubrzati inovacije, ali članak tvrdi da njena podrazumevana upotreba često pojačava ljudska uska grla koja bi trebalo da reši. U fazi osmišljavanja ideja (ideaciji), modeli usmeravaju timove ka poznatim idejama i čine da se ljudi više fiksiraju na njih. U selekciji, doterane prezentacije koje je generisala veštačka inteligencija mogu se pogrešno protumačiti kao bolje ideje, dok preporuke veštačke inteligencije mogu kodirati postojeću pristrasnost. U istraživanju potrošača, simulirani kupci mogu ubrzati testiranje, ali propuštaju iracionalna ponašanja koja oblikuju stvarno prihvatanje proizvoda. Nakon lansiranja, veštačka inteligencija može rezimirati ogromne količine povratnih informacija, a ipak pomoći timovima da opravdaju prethodna uverenja. Centralni savet autora je dijagnostički: pre primene veštačke inteligencije, lideri bi trebalo da se zapitaju da li je usko grlo informaciono, zasnovano na rasuđivanju ili vođeno podsticajima, i da sačuvaju direktan kontakt sa kupcima tamo gde je to najvažnije za utemeljenje u stvarnosti.
Kompanije danas često koriste veštačku inteligenciju da bi jurile prilike niske vrednosti: dodavanje nove funkcionalnosti koja klijentu zapravo nije važna ili davanje zaposlenima alata koji im štede vreme, ali ne ostvaruju merljive uštede za organizaciju. Kada veštačka inteligencija zaista donese merljivu vrednost, to je zato što se kompanije fokusiraju na probleme koji su ključni za njihovu strategiju i njihovu profitabilnost. Četiri akcije mogu osigurati da vaše investicije u veštačku inteligenciju budu strateški usklađene: 1) Definišite pokretače vrednosti; 2) Fokusirajte se na svoju poziciju u industrijskom lancu vrednosti; 3) Pronađite prilike u svom bilansu uspeha; i 4) Definišite svoja merila finansijskog povraćaja. Ove akcije će pomoći vašoj kompaniji da pređe sa kratkoročnih pobeda na održivu prednost.
Agentski AI (engl. agentic AI) briše tradicionalne granice između marketinga i prodaje, čak i dok većina kompanija nastavlja da primenjuje ovu tehnologiju odvojeno unutar svake funkcije. Takav pristup propušta priliku da se stvori integrisanije korisničko putovanje, u kojem deljeni podaci i AI agenti omogućavaju marketinškim i prodajnim aktivnostima da funkcionišu kao neprekidna petlja. Kompanije koje žele da iskoriste pune prednosti moraće da preispitaju ne samo svoju tehnologiju, već i svoje radne tokove, metriku, podsticaje i organizacione odgovornosti.
Mnoge B2B kompanije pate od „jaza u vrednosti“: klijenti imaju koristi od njihovih proizvoda, ali ne mogu jasno da izmere, artikulišu ili odbrane tu vrednost pred stejkholderima unutar sopstvenih kompanija. Kao rezultat toga, odluke o obnovi ugovora se odlažu, pritisak na cene raste, a prilike za rast se gube. Ovaj jaz može opstati čak i tokom perioda brzog rasta, a rukovodstvo često prekasno prepozna problem. Rešavanje jaza u vrednosti zahteva napor predvođen izvršnim rukovodstvom kako bi se organizacija uskladila oko poslovnih ishoda za klijenta, kao što su rast prihoda, smanjenje troškova i ublažavanje rizika. Kompanije to mogu postići sistematskim identifikovanjem načina na koje klijenti stvaraju vrednost, ugrađivanjem kvantifikacije vrednosti u prodajni proces i širenjem načina razmišljanja usmerenog na vrednost za klijenta kroz marketing, uspeh klijenata, razvoj proizvoda i određivanje cena. Organizacije koje vrednost za klijenta čine vidljivom i merljivom u boljoj su poziciji da održe rast i ojačaju konkurentsku prednost.
Lideri često pretpostavljaju da će odlaganje loših finansijskih vesti do zvanične objave zarade ublažiti reakciju tržišta. Rano obelodanjivanje neće u potpunosti eliminisati štetu, ali način na koji se upozorenje saopštava može uticati na to da li će akcije nastaviti da padaju, da li investitori veruju sledećoj prognozi i koliko vremena daju za ispravljanje situacije. Kada razočaravajući rezultati postanu neizbežni, organizacije bi trebalo rano da komuniciraju, procene razmeru podbačaja, objasne uzrok, izlože verodostojan odgovor i izbegavaju promotivne poruke koje narušavaju poverenje.